Smještaj odrasle osobe

Zakonska regulativa:

Zakono socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu

Odraslim osobama koje zbog bolesti, nemoći, starosti, radne nesposobnosti, invalidnosti ili drugih nepovoljnih životnih okolnosti nisu u mogućnosti samostalno skrbiti o svojim osnovnim životnim potrebama, niti im pomoć u njihovom domu mogu osigurati članovi obitelji, kao i osobama koje su se zatekle u posebno teškim životnim prilikama, može se dok takva potreba traje osigurati smještaj u adekvatnoj ustanovi ili udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu, stambenoj zajednici, terapijskoj zajednici, prihvatilištu ili organiziranom stanovanju. Uvijek kada je to moguće korisniku se osigurava smještaj u njegovoj lokalnoj zajednici.

Vrste smještaja:

1. Privremeni smještaj
Privremeni smještaj u kriznim situacijama priznaje se odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta, odnosno nema prebivališta ili boravišta i nije u stanju brinuti se o sebi, beskućniku, trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama trgovanja ljudima, odraslim osobama kojima je ugrožen život, odraslim osobama kojima je ugrožen život, zdravlje i sigurnost uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti ili socijalne isključenosti. Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja beskućnika, pružatelj usluga privremenog smještaja, centar za socijalnu skrb i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezni su surađivati i zajednički planirati aktivnosti za osiguranje njegovog ponovnog uključivanja u život zajednice.

2. Dugotrajni smještaj
Dugotrajni smještaj priznaje se korisniku kojem je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljenje drugih životnih potreba. Dugotrajni smještaj priznaje se osobi s invaliditetom, tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, sukladno dobi, vrsti i stupnju oštećenja kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucijskih oblika skrbi. Dugotrajni smještaj priznaje se funkcionalno ovisnoj starijoj osobi i teško bolesnoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna stalna pomoć i njega. Dugotrajni smještaj priznaje se osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način

Postupak

Smještaj odraslih osoba se realizira na zahtjev stranke ili skrbnika. U slučaju kada zahtjev za smještaj podnose srodnici ili skrbnici ili se postupak pokreće po službenoj dužnosti u postupku je uvijek potrebno:

  • pribaviti suglasnost korisnika,
  • zajedno s korisnikom izvršiti procjenu njegovih potreba,
  • utvrditi mogućnost da se korisniku osigura adekvatna skrb u njegovom domu,
  • informirati korisnika o mogućnostima zadovoljavanja njegovih potreba, oblicima institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi,
  • informirati korisnika o uvjetima smještaja, njegovim pravima i obvezama, njegovoj ulozi u postupku,
  • omogućiti korisniku da sudjeluje u izboru ustanove ili udomiteljske obitelji
  • pribaviti propisanu osobnu, medicinsku i drugu dokumentaciju korisnika.

Izbor ustanove / udomiteljske obitelji

Odluku o izboru donosi centar za socijalnu skrb uvažavajući želje korisnika, njegova očekivanja, potrebe, sposobnosti, materijalne mogućnosti, njegove kulturne navike i druge prilike u kojima se korisnik nalazi prije smještaja. Odluka o izboru ustanove/ udomiteljske obitelji ovisi i o popunjenosti kapaciteta ustanova i vrstama usluga, te žurnosti postupka. Uvijek kada je to moguće smještaj je potrebno osigurati u lokalnoj zajednici korisnika.

Priprema korisnika za smještaj

Korisnika, njegovu obitelji/ skrbnika i druge korisniku važne osobe potrebno je pripremiti za smještaj kroz informiranje i upoznavanje sa radom ustanove, odnosno statusom udomiteljske obitelji, vrstama usluga koje pružaju i mogućnostima stručne podrške i pomoći korisniku tijekom njegove adaptacije na život u novoj sredini. Također je važno dogovoriti način kontakta korisnika s njegovim srodnicima I poticati te kontakte (informiranje o kućnom redu ustanove, terminima za posjete, telefonskim bojevima, službenim osobama ustanove koje je moguće kontaktirati u vezi korisnika, mogućnostima kretanja korisnika izvan ustanove/udomiteljske obitelji i sl.) Ako je to potrebno korisniku se prilikom smještaja može odobriti jednokratna pomoć za nabavku nužne opreme za smještaj.

Individualni plan rada s korisnikom

U dogovoru s korisnikom, njegovom obitelji, ustanovom/ udomiteljem i drugim pružateljima usluga važnim za korisnika, potrebno je izraditi individualni plan rada s korisnikom koji uključuje kratkoročne i dugoročne ciljeve, rokove, nositelje i metode rada, te planirati način praćenja i preispitivanja ovog oblika skrbi o korisniku.

Priprema ustanove / udomitelja za prihvat korisnika

Ustanovi/udomitelju je uz socijalnu anamnezu potrebno dostaviti osobnu dokumentaciju korisnika i upoznati ih s potrebama korisnika, njegovim očekivanjima, mogućnostima, poteškoćama, navikama i ukazati na moguće rizike u prilagodbi korisnika na nove uvjete života.

Troškovi smještaja

Korisnici su dužni podmirivati troškove smještaja vlastitim sredstvima (prihodi, imovina, ušteđevina, doprinos obveznika uzdržavanja i sl.) U slučaju kada sami podmiruju ukupne troškove smještaja u ustanovi smještaj se može realizirati na temelju ugovora između ustanove i korisnika, bez sudjelovanja centra za socijalnu skrb. U slučaju kada korisnik i njegovi obveznici uzdržavanja nemaju dovoljno sredstava za podmirivanje troškova smještaja rješenje o smještaju i načinu plaćanja donosi centar za socijalnu skrb prema adresi prebivališta korisnika. Korisniku koji nema dovoljno sredstava može se istim rješenjem priznati i pravo na pomoć za osobne potrebe u iznosu od 100,00 kn. mjesečno sa kojima korisnik samostalno raspolaže.

Neovisno o načinu plaćanja smještaj u udomiteljskoj obitelji može se realizirati isključivo na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb

Praćenje i preispitivanje

Stručni radnici centra za socijalnu skrb i ustanove, te udomitelji dužni su međusobno surađivati, razmjenjivati informacije i dogovarati se u pogledu skrbi o zajedničkom korisniku. Tijekom trajanja smještaja stručni radnici centra dužni su najmanje dva puta godišnje obići korisnika u ustanovi / udomiteljskoj obitelji. Korisniku se mora omogućiti da izrazi svoje dojmove o uvjetima smještaja, o načinu pružanja usluga, te da iskaže svoja očekivanja u pogledu daljnjih oblika skrbi. U slučaju nezadovoljstva korisnika uvjetima smještaja ili uočenih nepravilnosti u skrbi za korisnika stručni radnik centra dužan je preispitati smještaj i po službenoj dužnosti poduzeti potrebne mjere za zaštitu interesa korisnika.

Uvijek kada je to moguće važno je djelovati u cilju povratka korisnika u vlastiti dom ili vlastitu obitelj. Ukoliko se stvore uvjeti za povratak, potrebno je sa korisnikom i članovima obitelji razraditi plan povratka i kroz izvaninstitucionalne oblike skrbi omogućiti korisniku kvalitetan život u vlastitom domu.